Jeremija, glava 10
1. Slušajte riječ koju vam govori Gospod,
dome Izrailjev.
2. Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite
se, jer se od njih plaše narodi.
3. Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku
drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
4. Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i
čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
5. Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih
nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni
dobra učiniti.
6. Niko nije kao ti, Gospode; velik si i
veliko je ime tvoje u sili.
7. Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima!
jer tebi to pripada; jer među svijem mudracima u naroda i u svijem carstvima
njihovijem nema takoga kakav si ti.
8. Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka
o taštini.
9. Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato
iz Ufaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i
skerleta, sve je djelo umjetničko.
10. A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car
vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti
narodi.
11. Ovako im recite: bogova, koji nijesu
načinili neba ni zemlje, nestaće sa zemlje i ispod neba.
12. On je načinio zemlju silom svojom,
utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa;
13. On kad pusti glas svoj, buče vode na
nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi
vjetar iz staja njegovijeh.
14. Svaki čovjek posta bezuman od znanja,
svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž liveni likovi njegovi, i
nema duha u njima.
15. Taština su, djelo prijevarno; kad ih
pohodim, poginuće.
16. Nije taki dio Jakovljev, jer je tvorac
svemu, i Izrailj mu je našljedstvo, ime mu je Gospod nad vojskama.
17. Pokupi iz zemlje trg svoj ti, koja sjediš
u gradu.
18. Jer ovako veli Gospod: gle, ja ću
izbaciti kao praćom stanovnike ove zemlje, i pritijesniću ih da osjete.
19. Teško meni od muke moje, reći će; ljuta
je rana moja; a ja rekoh: to je bol, treba da ga podnosim.
20. Moj je šator opustošen i sva uža moja
pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne
šator moj i digne zavjese moje.
21. Jer
pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše srećni, i sve se
stado njihovo rasprša.
22. Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne
zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski.
23. Znam, Gospode, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u
vlasti da upravlja koracima svojim.
24. Karaj me, Gospode, ali s mjerom, ne u gnjevu
svom, da me ne bi zatro.
25. Izlij gnjev svoj na narode koji te ne
poznaju, i na plemena koja ne prizivlju imena tvojega, jer proždriješe Jakova,
proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše.
