Knjiga Ilije proroka

 

                   Ilijina knjiga

 

"llija sluga Božiji" (jer tako počinje

knjižica), "svima onima koji žele da idu s

Bogom svojim stvoriteljem, piše ovo. Ko god

želi da mnogo nauči, oni se boje Boga

malo,jer onaj ko se boji Boga zadovoljanje da

zna samo ono što Bog hoće.

 

Oni koji traže lijepe rijeći, ne traže Boga,

koji samo kori naše grijehe.

 

Oni koji žele da traže Boga, neka oni brzo

zatvore prozore i vrata svojih kuća, jer

gospodar ne dozvoljava da bude nađen van

svoje kuće, (na mjestu) gdje on nije voljan.

 

Čuvajte zato svoje savjesti i svoje srce, jer se

Bog ne nalazi izvan nas, na ovom svijetu na

kojem je omrznut. Oni koji žele da čine dobra

djela, neka oni pripaze na same sebe, jer ne

koristi dobiti čitav svijet, a izgubiti vlastitu

dušu.

 

Oni koji žele da uče druge, neka oni žive

bolje od drugih, jer se ništa ne može naučiti od

onog ko zna manje od nas. Kako će onda

grešnik popraviti svoj život kad on sluša onog

ko je gori od njega, da ga podučava? Oni koji

traže Boga, neka on bježi od razgovora s

Ijudima; jer Mojsije pošto je bio sam, na gori

Sinaj gaje našao i govorio s Bogom, kao Što

prijatelj govori s prijateljem.

 

Oni koji traže Boga, oni će jednom u trideset

dana izići gdje budu Ijudi svijeta; jer se u

jednom danu mogu uraditi svi poslovi za dvije

godine u pogledu posla onoga ko traži Boga.

Kad ide, neka gleda jedino u svoje noge.

Kad govori, neka govori samo ono šta je

potrebno.

 

Kad oni jedu, neka se dižu iza stola još

gladni; misleći svaki dan da neće biti drugog;

trošeći svoje vrijeme kao onaj koji uvlači dah.

Neka jedna odjeća od životinjske kože bude

dovoljna.

 

Neka grumen zemlje spava na goloj zemlji;

za svaku noć nek bude dovoljno dva časa sna.

Neka ne mrzi nikog osim sebe; nek ne

osuđuje nikog osim sebe.

U molitvi neka oni stoje u takvom strahu

kao da su na sudu koji dolazi.

 

Pa činite ovo u službi Božjoj, sa zakonom

kog vam je Bog dao preko Mojsija, jer ćete na

taj naćin naći Boga, da ćete stalno i na svakom

mjestu se osjećati daje Bog u vama i da ste vi u

Bogu".

 

Ovo je mala knjiga Ilijina, o farizeji zato

vam ponovo kažem, da ste vi farizeji, vi biste

bili radosni što sam ja ušao ovdje, jer Bog ima

milost nad grešnicima".

 

(reče Isus)

preuzeto iz Evanđelja po Barnabi, glava 145

               

Hadisi

 

 deo iz hadisa koji prenosi Mes'ud da je Poslanik rekao:

...Najvece bogatstvo je bogatstvo duse, najbolja je bogobojaznost, a vrhunac mudrosti je strah od Allaha dz.s. Najbolje sto se postiva je cvrsto ubjedjenje(u vjerske istine), a sumnjanje(makar u jednu istinu) je bezvjerstvo.Naricanje za umrlim je obicaj iz predislamskog doba, a pljackanje ratnog plijena je jedna od jama dzehenenema. Dukati su oziljak od vatre, a pjesma je jedan od glazbala sejtana, vino je povod za svaki grijeh, a zene su mreze sejtana.Mladost je ogranak ludosti,najgora zarada je pomocu kamata, najgora hrana je jedenje imetka sirocadi.Sretan je onaj koji uzima pouku od drugih, a nesretan je onaj koji je stvoren nesretan u trbuhu svoje majke. Svaki od vas ce na kraju trebati samo cetiri arsina zemlje za svoj grob, a svaka stvar se cijeni po njenom zavrsetku. ...

Još dva hadisa

"Poslije moje smrti ljudima nece ostati vece iskusenje od onoga u koje ce ga dovoditi zene." (Ibn Madze)

"Zena se uzima zbog cetiri stvari: zbog imovine, radi dobrog roda, zbog ljepote, zbog poboznosti. Drzi se ove pobozne! (Buhari, Muslim)

Schubert - Complete Piano Sonatas, Piano Works

 O Šubertu bi trebalo nešto reći, ja njega stavljam među tri najradije slušana kompozitora koje volim, jer jako je teško rećikoji je najbolji obzirom na različite periode i smjerove u muzici. Nekako ovaj kompozitor sa svojom mladošću, sa nepunih 30g koliko je iznosio njegov život, napravio je takav i toliki opus koji je vrlo redak za primer i za zavidjeti. Njegove kompozicije, pored ovih izloženih sonata, pored gudačkih kvarteta, toliko se vežu za slušatelja. Mora da je to u njegovoj mladosti i opusu brojnih dela. Iako se on divio Betovenu, ja moram reći da je meni mnogo draži Šubert od Betovena, ja kod Betovena ne nailazim na bolje piano sonate, ni kvartete, ni toliko u druga dela, nije da nije, ali Šubert je mnogo vedriji. Čak ostala muzika umara, možda je tu odlika ovog autora, jer činjenica je da jedno delo ako se više puta sluša postaje teško, više vam se ne sluša, sad razna dela različito, imaju dakle ona koja možete češće slušati. Sreća je što je period vremena širok pa imamo razne pravce, kompozitore i kulture, da osim tišini predajemo svoje uši osim crvrkutu ptica i zvukovima vremena, i ovim tonovima, osim čuvanja očiju, i ušima treba posvečivati pažnju šta će da slušaju.

 https://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4112415

 https://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4267175

 

Knjige - Apokrifi starozavetni i Apokrifi novozavetni

Starozavetni

https://drive.google.com/file/d/1rvjxJUL0NE0MoZrLCzMOtoEHUIwNHmmJ/view?usp=drive_link

Novozavetni

https://drive.google.com/file/d/1h_ouUPYa2p5TYRRDMycKatRDmr4tHJ0u/view?usp=drive_link

Povijest Josifa drvodjelje

 Ovo delo negde se ubraja u apokrifna evanđelja a negde u apokrifna dela apostolska. 

Dogodilo se da je ovo delo došlo nakon mog razmišljanja o neminovnosti smrti, koja svakog čeka, mislio sam o Enohu i Iliji koji su uzeti, uzneseni, dok Isus je uznesen nakon smrti, kao mislim da sam načuo ili negde čitao i njegova majka Marija. Ovakav svijet u kojem mi živimo danas i u kojem se od pamtiveka živi nije dobar radi ljudske zlobe, zato je potop bio i piše tako, i zato su godine života smanjivane od Adama i Noja 900g, do Ibrahima 180g, Mojsija 120g, pa do David u psalmu pjeva da je svega godina čovjećjih sedamdesetak, opet Isus sa 30 g je dovoljno pokazao da su to godine od mladosti do sazrevanja dovoljne za određenje da li je čovjek za dobro ili loše sve potom ljudi provode u muci ili blagodati. Smrt je došla sagrešenjem Adama i Eve, i ona može biti mučna ali Bog može da je učini i samo mirnim prelazom i to u snu, u večan život. 

________________________

Povijest Josifa drvodjelje

 

U ime Boga, jednomu od suštine i tri osobe

Povijest smrti našega oca, svetog starca, Josifa drvodjelje

Neka blagoslov i molitva sačuva nas sve, O braćo! Amen. 1

Njegovog celog života bi stotinu i jedanaest godina, i njegov odlazak sa ovoga svijeta dogodio se na dvadeset šesti mjeseca Abiba, koji odgovara mjesecu Ab. Neka njegova molitva sačuva nas! Amen, I uistinu, bio je naš Gospod Isus Hrist sam koji je povjerio ovu povijest svojim svetim učenicima na Gori Maslinskoj, i sav Josifov trud, i kraj njegovih dana. I sveti apostoli su sačuvali ovaj razgovor, i ostavili ga napisanog u biblioteci u Jerusalimu. Neka njihove molitve sačuvaju nas! Amen.

1 Dogodilo se jedan dan, kad Spasitelj, naš Gospodin, Bog i Spasitelj Isus Hrist je sjedio sa svojim učenicima, i oni se behu sakupili na Gori Maslinskoj, da On reče im: O moja braćo i prijatelji, sinovi Oca koji vas je izabrao od svih ljudi, vi znate da sam ja često rekao vam da ja moram biti rasapet, i moram umrijeti zarad Spasenja Adama i njegovog potomstva, i da ću ja ustati iz mrtvih. Sada ja ću vam predati učenje svetog evanđelja ranije objavljenog vama, da možete da ga objavite, kroz ceo svijet. I ja ću obdariti vas sa moči sa visine, i ispuniti vas sa Svetim Duhom 2 . I vi ćete objaviti svim narodima pokajanje i uklanjanje grehova.3  Za čašu vode 4 , ako je čovjek nađe u svijetu koji dolazi, je veći i bolji nego svo bogatstvo ovoga celoga svijeta. I koliko zemlje jedno stopalo može zauzeti u kući moga Oca, je veće i izvrsnije nego bogatstvo zemlje. Da, jedan čas radosnog življenja pobožnog je blaženije i dragocenije nego hiljadu godina među grešnicima; 5 utoliko kako njihov plač i tugovanje neće doći do kraja, i njihove suze neće prestati, niti će oni naći za sebe utjehu i odmor u ijedno vreme zauvek. I sad, O moji časni drugovi, idite objavite svim narodima, recite im, : Uistinu Spasitelj vredno stavlja u nasleđe ono što je dužan, i on je upravitelj pravde. I anđeli će zbaciti njihove neprijatelje, i boriti se sa njima u dan sukoba. I on će ispitati svaku pojedinu bezumnu i zaludnu riječ koju ljudi izgovore, i oni će dati račun toga. 6 Jer kako nitko neće izbeći smrt, tako također dela svakoga čovjeka će biti položena otvorena na dan suda, bilo da su dobra ili zla. 7  Reci im također ovu riječ koju ti kažem danas: Ne dajte da jaki ljudi slave u svojoj snazi, niti bogati u svom bogatstvu, već dajte onomu koji želi slavu, slavu u Gospodaru. 8

2 Bio je čovjek čije ime bi Josif, iz porodice Betlehema, grada Jude, i grada Kralja Davida. Ovaj isti čovjek, bijući dobro opskrbljen sa mudrušću i znanjem, je bio sveštenik u hramu Gospodnjem. On je, pored, umijeću u svom zanatu, koji je bio drvodjelja, i slijedeći običaje svih ljudi, oženio ženu. Štaviše, on dobi sinove i kćeri, četiri sina, imenom, i dve kćeri. A ovo su njihova imena, Juda, Justus, Jakov i Simon. Imena dvaju kćeri behu Asia i Lidija. Na kraju života pravednoga Josifa, žena je stekla božansku slavu u svim njenim delima, i napustila ovaj život. Ali Josif, pravedni čovek, moj otac po tijelu, i supružnik moje majke Marije, otišao je sa svojim sinovima da trguje, čineći posao drvodjelje.

3 Kad pravedni Josif posta udovac, moja majka Marija,blažena, sveta i čista, je imala već dvanaest godina. Jer njeni roditelji ponudiše je u hramu kad je ona imala tri godine, i ona je ostala u hramu Gospodara devet godina. Tad kada svećenici videše da devica, sveta i Bogobojažljiva, je uzrasla, oni govoriše jedan drugomu, govoreći: Hajde da potražimo čoveka, pravedna i pobožna, komu Marija može biti povjerena do vremena njenog braka, da ukoliko ako ostane u hramu, se dogodi njoj kao što se obično događa ženama, i da zarad toga ne zgrešimo, i Bog bude ljut na nas.

4 Stoga oni poslaše, i sakupiše dvanaest starijih ljudi od plemena Jude. I oni napisaše mjesta dvanaest plemena Izraela. I kocka pade na pobožnog starijeg čovjeka , pravednog Josifa. Tad sveštenici odgovoriše, i rekoše mojoj blagoslovenoj majci: Idi sa Josifom, i budi sa njim do vremena vašeg venčanja. Pravedni Josif je stoga primio moju majku, i odveo je svojoj kući. I Marija nađe Jakova Malog u kući njegova oca, slomljena srca i tužna zarad gubitka njegove majke, i ona ga odgoji. Odatle Marija je zvana majkom Jakova. 1 Potom Josif ostavi nju kod kuće, i ode da trguje u svom poslu drvodjelje. I nakon što je sveta djevica provela dve godine u njegovoj kući njena dob bi tačno četrnaest godina, uključujući vreme u kojem ju je primio.

5. I ja izabrah ju mojom voljom, sa saglasnošću moga Oca, i savjetom Svetoga Duha. I ja bih učinjen tijelom od nje, tajna koja prevazilazi shvatanje stvorenog uma. I tri mjeseca nakon začeća pravedni čovjek Josif se vrati sa mjesta gde je radio svoj zanat, i kad on nađe moju djevicu majku trudnu, on bi uveliko zbunjen, i mislio je da je odašilje dalje tajno. 2 Ali iz straha, i tuge, i muke njegova srca, on nije mogao izdržati da jede ni pije taj dan.

6  Ali u podne pojavi se njemu u snu princ anđela, sveti Gavrilo, po zapovijedi od moga Oca, i on mu reče: Josife, sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju tvoju ženum jer ona je začela sa Svetim Duhom, i ona će roditi sina, čije ime će biti zvano Isus. On je taj koji će vladati svim narodima sa palicom gvozdenom. 3 Govorivši tako, anđeo ode od njega. I Josif usta oda sna, i učini kako je anđeo Gospodnji rekao mu, i Marija je ostala sa njim. 4

7 Neko vreme nakon toga, dođe zapovijed od Augustusa Cezara kralja, da svi stanovnici svijeta budu upisani, svaki čovjek prema svome gradu. Starac stoga, pravedni Josif, ustade i uze djevicu Mariju i dođe u Betlehem, jer vreme njenog porođaja je bilo na isteku. Josif potom upisa svoje ime na listu, jer Josif sin Davidov, čija supruga Marija je bila, bio je od plemena Judina. I uistinu Marija, moja majka, rodi me u Vitlejemu, u pećini do grobnice Rahele žene praoca Jakova, majke Josifa i Venijamina. 

8. Ali Satana ode i reče ovo Herodu Velikom, ocu Arhelaja. I bio je ovo isti Herod 5 koji je naredio da moj prijatelj i rođak Ivan bude obezglavljen. Prema tome on je tragao za mnom pomno, misleći da moje kraljevstvo je od ovoga svijeta. 6 Ali Josif, pobožni starac, bio je upozoren o ovomu u snu. Stoga on usta  i uze Mariju moju majku, i ja ležah u njenom naručju. Saloma 7 također je bila njena saputnica. Otišavši stoga od kuće, oni su povukli se u Egipat, i ostali tamo za period od cele godine, dok omraženi Herod nije umro.

9 A Herod je umro od najgoreg oblika smrti, ispaštajući za prolijevanje krvi djece koje je zlikovački posjekao, iako u njima nije bilo greha. I taj bezbožan tiran Herod bijući mrtav, oni su se vratili u zemlju Izrael, i živjeli u gradu Galileje koji je zvan Nazaret. I Josif, idući nazad iz svoje trgovine kao drvodjelja, zarađivao je za svoj život radeći svojim rukama, jer kako zakon Mojsijev je zapovjedio, on nikad nije tražio da živi za ništa od tuđega rada. 8

10 Na kraju, kako su rasle godine, starac je stigao u veoma staru dob. On nije, kakogod radio pod tjelesnom slabošću, niti mu je vid oslabio, niti mu je ijedan zub stradao iz usta. U mislima također, za celo vreme svoga života, on nikad nije lutao, već kao dečak on je uvijek u svom poslu pokazivao mladalačku snagu, i njegovo telo je ostalo nenarušeno, slobodan od svega bola. Njegov život, tad, u svemu, iznosio je jednu stotinu i jedanaest godina, njegova stara dob je bila produžena do krajnje granice.

11 A Justus i Simeon, stariji sinovi od Josifa, behu oženjeni, i imali su svoje porodice. Obje kćeri behu također udate, i živješe u njihovim vlastitim kućama. Tako ostaše u Josifovoj kući, Juda i Jakov Mali, i moja djevica majka.  Ja živjeh zajedno sa njima, ne drugačije nego kao da sam jedan od njegovih sinova. Ali ja prođoh ceo moj život bez greške. Mariju ja zvah mojom majkom, a Josifa ocem, i ja slušah ih u svemu što su rekli, niti sam ikad suprotstavljao im se, već udovoljavao sam njihovim zapovedima, kao drugi ljudi koje zemlja stvara nisu voljni činiti, niti sam ja u ijedno vreme podigao njihovu ljutnju, ili dao ijednu riječ ili odgovor suprotan njima. Nasuprot, ja uzvračivah im velikom ljubavlju, kao zjenici moga oka.

12 I dogodilo se, nakon ovih stvari, da smrt tog starog čovjeka, pobožnog Josifa, i njegov odilazak sa ovoga svijeta, se približavao, kako se događa drugim ljudima koji duguju svoje porijeklo ovoj zemlji. I kako je njegovo telo na granici raspuštanja, anđeo Gospodnji obavijesti ga da smrt njegova je blizu. Stoga strah i velika pometnja dođe na njega. I on usta i ode u Jerusalim, i idući u hram Gospodnji, on izasu svoje molitve tamo pred svetištem, i reče:

13! O Bože! Stvoritelju sve utjehe, Bože sažaljenja, Gospodaru cele ljudske rase, Bože moje duše, tijela i duha, sa molitvama ja ti se obraćam, O Gospodine i moj Bože. Ako su sad moji dani gotovi, i vrijeme prilazi kada moram napustiti ovaj svijet, pošalji mi, molim te, velikog Mihaila, zapovednika tvojih svetih anđela, neka on ostane sa mnom, da moja jadna duša može otići iz ovog napaćenog tijela bez nevolje, bez straha i nestrpljenja. Jer veliki strah i jaka tuga uzima sva tijela na dan njihove smrti, bilo čovjeka ili žene, divlje zveri ili pitome, i šta god puže na zemlji ili leti u vazduhu. Na kraju sva stvorenja pod nebesima u kojima je dah života su udareni sa strahom, i njihove duše napuštaju njihova tela sa jakim strahom i velikom teškoćom. Sad zato, O Gospodaru i moj Bože, neka Tvoj sveti anđeo bude prisutan sa svojom pomoću mojoj duši i telu, dokle oni budu rastavljeni jedno od drugog. I nedaj da lice anđela, određenog mog čuvara od dana moga rođenja,

1 bude okrenuto od mene, već neka on bude pratioc na mome putovanju dok me ne doprati do Tebe, neka njegova pojava bude ugodna i draga meni, i neka me prati u miru. I nedaj da demoni i zastrašujući izgledi dolaze blizu meni na putu kojim idem, dok ne dođen Tebi u blaženstvu. I nedaj da čuvari vrata spriječe moju dušu od ulaska u raj. I ne otkrij moje krijehe, i ne izloži me osudi pred Tvojim strašnim sudom. Nedaj da lavovi obruše se na mene, niti daj da valovi mora vatre preplave moju dušu , jer ovo mora svaka duša proći

2 –prije nego vidim slavu Tvoga Lica, O Bože, najpravedniji sudijo, koji u pravdi i jednakosti češ suditi ljudima, i koji češ dati svakomu prema njegovim delima, O Gospodaru i moj Bože, Ja molim te, budi prisutan sa mnom u Tvom sažaljenju, i osvijetli moj put da mogu da dođem Tebi, jer Ti si izvor preobilan sa svim dobrim stvarima, i sa slavom zauvijek.

Amin.

14. I dogodilo se potom, kad se vratio vlastitoj kući u gradu Nazaretu, da je bio uhvaćen bolešću, i ležao je u krevetu. I bilo je u ovo vreme da je umro, prema sudbini celoga čovječanstva. Jer ova bolest je bila veoma teška na njemu, a on nikad nije bio bolestan, kako je sad bio, od dana njegova rođenja. I tako je zasigurno udovoljivo Hrista 3 da odredi sudbinu pravednoga Josifa. On je živeo četrdeset godina neoženjen, potom njegova žena je ostala pod njegovom brigom četrdeset i devet godina, i potom umre. I godinu nakon njene smrti, moja majka, blagoslovena Marija, bi povjerena njemu od sveštenika, da je drži do vremena njenoga braka. Ona je provela dve godine u njegovoj kući, i u trećoj godini njenog življenja sa Josifom, u petnaestoj godini njene dobi, ona je rodila mene na zemlji tajnom u koju nijedno stvorenje ne može prodrijeti niti razumeti, osim mene, i moga Oca i Svetoga Duha, sadržavajući jednu suštinu sa mnom. 4

15 Celih godina moga oca, stoga, pravednoga starca, je bilo jedna stotina i jedanaest godina, moj Otac u nebesima je tako odredio. I u dan u koji je njegova duša napustila njegovo telo je dvadeset i šesti mjeseca Abiba. Zasad lijepo zlato je počelo da gubi svoj sjaj, i srebro bilo istrošeno korištenjem – mislim na njegovo razumevanje i mudrost. On se također gadio hrane i pića i izgubio sve svoje umijeće u zanatu drvodjelje, niti je više davao pažnje tome. Dogodilo se, potom, u ranu zoru dvadeset šestog dana Abiba, da Josif, pravedni starac, je ležao u krevetu , je predavao svoju nemirnu dušu. Stoga on je otvorio svoja usta sa mnogim uzdasima, i udarao svoje ruke jednu protiv druge, i glasno zaplakao, i izgovorio sledeće:--

16 Jao danu u koji sam ja rođen u svijet! Jao utrobi koja me nosila! Jao utrobi koja me primila! Jao grudima koje me zadojiše! Jao nogama na kojima sam sjedio i odmarao! Jao rukama koje su me nosile i odgajale dok nisam uzrastao! 1 Jer ja sam bio začet u bezakonju, i u grehovima moja majka želela me. 2 Jao mome jeziku i mojim usnama, koje su iznijele i govorile uzaludno,  omalovažavale, lagale, bezobzirne, ponižavale, besposlene priče vodile, zavodile i licemjerne! Jao mojim očima, koje su gledale na sramotne stvari! Jao mojim ušima, koje su uživale u riječima ogovaranja! Jao mojim rukama, koje su hvatale što nije pravo da im pripada! Jao mojemu stomaku i mojim crijevima, koje su žudile za hranom nezasito (bezakonito) da jedu! Jao mojemu grlu, koje je kao vatra jelo šta je našlo! Jao mojim nogama, koje su prečesto hodale na putevima neugodnim Bogu! Jao mojemu tijelu, jao mojoj jadnoj duši, koja je već okrenula se ustranu od Boga svog Stvoritelja! Šta da radim kad stignem u mjesto u kojem moram stajati pred najpravednijim Sudijom, i kad On me pozove da izvaže dela koja sam nagomilao u svojoj mladosti? Jao svakome čovjeku koji umire u svojim grehovima! Zasigurno taj strašan čas, koji dođe na moga oca Jakova, 3 kad njegova duša je izlazila iz njegova tijela, je sad, evo, blizu meni. Oh! Kako jadan sad danas, i vrijedan oplakivanja! Ali Bog sam je onaj koji upravlja mojom dušom i tijelom, On će također činiti sa njima po svojoj dobroj volji.

17. Ovo su riječi izgovorene od Josifa, pravednoga starca. I ja, idući pokraj njega, nađoh njegovu dušu neizmerno smetenu, jer je bio u velikoj zbunjenosti. I ja mu rekoh: Pozdrav! Moj oče Josif, ti pravedni čovjeće, kako si? I on mi odgovori: Da si zdravo! Moj voljeni sine. Uistinu, nevolja i strah i smrt me već snašla, ali ukoliko sam čuo Tvoj glas, moja duša počinu. O Isuse iz Nazareta! Isuse, moj Spasioče! Isus, izbavitelj moje duše! Isus, moj zaštitnik! Isus! O najslađe ime u mojim ustima, i u ustima onih koji ga vole! O oko koje vidi, o uho koje čuje, čuj me! Ja sam Tvoj sluga, ovaj dan naponiznije poštujem Te, i pred Tvojim licem polažem moje suze. Ti sa sasvim moj Bog, Ti si moj Gospod, kako je anđeo rekao mi vremenima bez broja, i naročito u taj dan kad moja duša je bila izvedena zarad bludnih misli o čistoj i blagoslovenoj Mariji, koja je nosila Te u njenoj utrobi, i koju sam mislio tajno odposlati dalje.I dok sam tako razmišljao, gle, pojavi se meni u mom počinku anđeli Gospodnji, govorećimi u čudesnoj tajni: O Josife, ti sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju kao svoju ženu, i ne tuži dušu svoju, niti pričaj nepostojane riječi o njenom začeću, jer ona je sa detetom Svetoga Duha, i roditi će sina, čije ime će biti Isus, jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Ne učini mi radi ovoga zlo, O Gospodaru! Jer ja bijah u neznanju o tajni Tvoga rođenja. Takođe sječam se, moj Gospodaru, da dan kad je dečak umro od ugriza zmije. I njegovi rođaci su željeli da te izruče Herodu, govorivši da si ga Ti ubio, ali Ti si ga podigao iz mrtvih, i povratio ga njima. Tad ja odoh do Tebe, i uzeh te za ruku, govoreći: Moj sine, vodi brigu o sebi. Ali Ti si rekao mi odgovorivši: Nisi li mi ti otac po tijelu? Ja ću te naučiti tko sam. 4 Sad zato, O Gospode i moj Bože, ne budi ljut na mene, niti osuđuj me zarad toga časa. Ja sam Tvoj sluga, i sin tvoje sluškinje, 5 a Ti si moj Gospodar, moj Bog i Spasitelj, najsigurnije Sin Božij.

18. Kad je moj otac Josif tako izgovorio, nije mogao da plače više. I ja videh da smrt ima vlast nada njim. I moja majka, djevica neokaljana, ustade i dođe k meni, govoreći: O moj voljeni sine, ovaj pobožan starac Josif sada umire. I ja odgovorih: O moja najdraža majko, zasigurno nad svim stvorenjima stvorenim u ovome svijetu isti uzrkok smrti leži, jer smrt drži prevagu nad celom ljudskom rasom. Čak ti, O moja djevice majko, moraš gledati za istim krajem života kao drugi smrtnici. A opet tvoja smrt, i također smrt ovoga pobožnoga čoveka, nije smrt, već život koji traje u večnost. Čak štaviše, ako umreti moram, što se tiče tela koje sam primio od tebe. Ali ustani, o moja časna majko, i idi k Josifu, tom blaženom starom čoveku, kako bi vidio šta će se dogoditi kako njegova duša uzilazi od njegova tela.

19 Moja neokaljana majko Marijo, zato, odi i uđi u mjesto gde je Josif. I ja sam sedeo na njegovim nogama gledajući u njega, jer znaci smrti već su se pojavili na njegovom licu. I taj blagosloveni starac podiže svoju glavu, i držao je svoje oči uprte na moje lice, ali nije imao moči da govori sa mnom, zarad muka smrtnih, koje su ga držale . Već je mnogo uzdisao. I ja držah njegove ruke za ceo čas, i on okrene svoje lice k meni, i učini znake za mene da ga ostavim. Stoga ja stavih moju ruku pod njegove grudi, i osjetih njegovu dušu blizu grla, kako se sprema da napusti njegovo tijelo.

20 I kad moja djevica majka vidje me dodirujući njegovo telo, ona također dotaknu njegove noge. I našavši ih već mrtvim i bez toplote, ona reče meni: O moj voljeni sine, zasigurno njegove noge su već počele da se koče, i hladne su kao sneg. Prema tome ona pozva svoje sinove i kćeri, i reče im: Dođite, koliko god vas je, i idite svome ocu, jer sigurno je sad na samoj točki smrti. I Asia, njegova kćer, odgovori i reče: Jao meni, O moja braćo, ovo je izvesno ista bolest od koje je moja majka umrla. I ona je tugovala i prolijevala suze, i sva Josifova druga deca su tugovala zajedno s njom. Ja također, i moja majka Marija, plakasmo sa njima. 1

21 I okrečući moje oči prema oblasti juga, Ja videh smrt već kako dolazi, i sav Pakao s njom, blizu prilazi sa svojom vojskom i njenim pratiocima, i njihova odeća, njihova lica i njihova usta su izbacivala plamen. I kad moj otac Josif vidje ih kako dolaze pravo njemu, njegove oči preplaviše suzama, i u isto vreme on je uzdisao na čudan način. Prema tome, kad ja videh žestinu njegovog uzdisanja, ja opozvah Smrt i sve sile sluga koje je slijediše. I ja pozvah moga dobro Oca, govoreći:--

22 O Oče sve milosti, oko koje vidi, uho koje čuje, čuj moje molitve i molbe u ime starca Josifa, i pošalji Mihaela, zapovjednika Tvojih anđela, i Gabriela, glasnika svjetla, i svo svjetlo Tvojih anđela, i neka celi njihov red hoda sa dušom moga oca Josifa, dok on bude proveden Tebi. Ovo je čas u koji moj otac ima potrebu za milošću. I ja kažem ti, da svi sveti, da, onoliko koliko ih je rođeno u svijetu, da li oni bili pravedni ili bili bludni, moraju neminovno kušati smrt.

23 Stoga Mihael i Gabriel dođoše do duše moga oca Josifa, i uzeše je, i motaše je u sjajne ovoje . Tako on preda svoj duh u ruke moga dobroga Oca, i On dariva mu mir. Ali još nijedno od njegove djece nije znalo da je pao u san. I anđeli su sačuvali njegovu dušu od demona tame koji behu u putu, i slaviše Boga dokle nisu sproveli je u mesto stanovanja pobožnih.

24 A njegovo telo je ležalo prostrto i bez krvi, zato ja ispružih svoju ruku, i sklopih njegove oči i zatvorih njegova usta, i rekoh djevici Mariji: O moja majko, gde je umijeće koje je on pokazao u sve vreme u koje je živeo u ovome svijetu? Gle! Propalo je, kao da nikad nije postojalo. I kad njegova djeca čuše me da govorim sa svojom majkom, čistom djevicom, oni su znali da je on već udahnuo svoje zadnje, i oni proliše suze, i tugovaše. Ali ja im rekoh: Zasigurno smrt vašega oca nije smrt, već život večan, jer on je bio oslobođen od nevolja ovoga života, i prošao je u vječan život. Kad oni čuše ove riječi, oni poderaše njihovu odeću, i plakaše.

25 I uistinu stanovnici Nazareta i Galileje, čuvši za njihovo tugovanje, skupiše se njima, i plakaše od trećega časa čak do devetoga. I u deveti čas oni svi odoše zajedno do Josifovog kreveta. I oni podigoše njegovo telo, nakon što su pomazali ga sa skupim pomastima. Ali ja molih moga Oca u molitvi nebeskoj, - ona ista molitva koju sa vlastitom rukom ja učinih prije nego sam nošen u utrobi djevice Marije, moje majke. I kako sam završio je, i izgovorio amen, veliko mnoštvo anđela dođe, i ja naredih dvoje od njih da rašire njihovu sjajnu odeću, i da omotaju u nju tijelo Josifa, blaženoga starca.

26. I ja progovorih Josifu, i rekoh: Miris pokvarenosti smrti neće imati vlast nada tobom, niti će crv ikad izaći iz tvoga tela. Niti ijedan članak će biti slomljen, niti će ijedna vlas tvoje glave se izmeniti. Ništa od tvoga tela neće stradati. O moj oče Josif, ali će ostati čitavo i nepokvareno do slavlja hiljadu godina. 2 I tko god napravi prinos na dan tvoga sječanja, njega ću blagosloviti, i nadomjestiti u skupu djevstvenika, i tkogod da hranu jadnomu, siromašnomu, udovici, ili siročadi od ruku svojih ruku, u dan u koji sjećanje bude slavljeno, i u tvoje ime, neće biti u potrebi za dobrim stvarima svih dana njegova života. I tkogod bi dao čašu vode, ili vina, da pije udovac ili siroče u tvoje ime, ja ću ga dati tebi, da možeš ići sa njim na slavlje hiljadu godina. I svaki čovjek koji će  prinijeti žrtvu na dan tvoga sjećanja ja ću blagosloviti i nadomjestiti u crkvi djevstvenika, jer svakomu ću vratiti trideset, šezdeset i stotinu. I tkogod napiše povijest tvoga života, ili rada, ili tvog odilaska sa ovoga svijeta, i ovo pripovijedanje koje izlazi iz mojih usta, njemu ću predati na tvoje čuvanje toliko dugo koliko će činiti sa ovim životom. I kad njegova duša napusti telo, i kad on moradne napustiti svijet, ja ću spaliti knjigu njegovih grehova, niti ću ga mučiti ijednom kaznom na dan suda, već on će preći more vatre, i proči će njime bez nevolja ili boli. 1 I na svakog siromašnog čovjeka koji ne može dati ništa od tih stvari koje sam ja spomenuo ovo je zvanično , drugim rečima ako mu je sin rođen, on će nazvati njegovo ime Josif. Jer neće u toj kući biti siromaštva ili ijedne iznenadne smrti zauvek.

27 Potom upravitelji grada dođoše do mjesta gde je telo blagoslovenog starca Josifa bilo položeno, noseći sa njima odelo za sahranu, i oni su hteli da omotaju ga na način kako židovi žele da urede svoja mrtva tela. I oni su videli da je on držao svoj pokrov čvrsto, jer pridržavao ga je do tela na takav način, da kad su hteli da ga skinu, bilo je kao železo – nemoguće da se pomeri ili popusti. Niti su mogli da nađu ijedan kraj tog komada lana, što ih udari največim čuđenjem. Na kraju oni ga odnesoše do mjesta gde je pećina, i otvoriše vrata, kako bi sahranili njegovo telo pored tela njegovih otaca. Tad tamo dođe u moju misao dan u koji je on hodao sa mnom u Egipat, i teška nevolja koju je on izdržao zarad mene. Prema tome, ja oplakivah njegovu smrt za dugo vremena, i ležeći na njegovom telu, ja rekoh:--

28 O Smrti! Koja čini da sve znanje nestane, i podiže toliko mnogo suza i tugovanja, sigurno je Bog moj Otac sam koji ti je dao ovu moč. Jer ljudi umiru zarad sagrešenja Adama i njegove žene Eve, i Smrt ne štedi ni jednoga. Kakogod, ništa se ne dešava ikomu, ili biva na njemu, bez zapovijedi moga Oca. Izvjesno je da imaju ljudi koji su produžili njihov život čak do devet stotina godina, ali su umrli. Da, iako neki od njih su živeli duže, oni su imali, kako god, podleći istoj sudbini, niti je ijedan od njih ikad rekao: Ja nisam kušao smrt. Jer Gospod nikad ne šalje istu kaznu više no jednom, jer je udovoljilo moga Oca da donese je na ljude. I u trenutku kad, idući, drži zapoved silazeći sa nebesa, ono kaže: Ja ću ići protiv toga čoveka, i uveliko ga pomjeriti. Potom, bez odlaganja, ono čini napad na dušu, i ostvaruje vlast nada njom, čineći sa njome šta želi. Jer, zarad toga što Adam nije činio volju moga Oca, već je sagrešio Njegovu zapovijest, ljutnja moga Oca je upaljena protiv njega, i On osudio ga je smrt, i tako je kad smrt dolazi u svijet. Ali da je Adam gledao zapovijedi moga Oca, smrt nebi nikad bila njegova sudbina. Mislite li da ja mogu upitati moga dobroga Oca da pošalje mi vatrena kola 2 koja mogu odnijeti tijelo moga oca Josifa, i prenijeti ga do mjesta odmora, kako bi živeo sa duhovima? Ali zarad sagrešenja Adama, ta nevolja i sudba smrti je sišla na ljudsku rasu. I zarad toga što moram umreti prema telu, jer moj rad koji sam stvorio, da mogu ostvariti milost.

29 Rekavši ovako, Ja zagrlih telo moga oca Josifa, i plakah nada njim, i oni otvoriše vrata grobnice, i staviše njegovo telo u nju, blizu tijela njegova oca Jakova. I vrijeme kad je on pao u san bi ispunjeno stotinu i jedanaest godina. Nikad nije zub u njegovim ustima zabolio ga, niti je njegov vid oslabio, niti je njegovo telo se savilo, niti mu se snaga smanjila, već je radio svoj zanat drvodjelje do zadnjega dana svoga života, i to je bio dvadeset i šesti mjeseca Abiba.

30. I apostoli, kad su čuli ove stvari od Spasitelja, ustaše radosno, i pokloniše se u čast Njemu i rekoše: O naš Spasitelju, pokaži nam Tvoju milost. Sad uistinu mi smo čuli riječ života, ali ipak se čudimo, O naš Spasitelju, nad sudbinom Enoha i Ilije, utoliko jer oni nisu prošli smrt. Jer uistinu oni žive u prebivalištu pravednih do današnjega dana, niti su njihova tijela vidjela pokvarljivost. A taj stari čovjek Josif drvodjelja je, ipak, Tvoj otac po tijelu. I ti si naredio nam da idemo u celi svijet i propovedamo sveto Evanđelje, i Ti si rekao: Recite im o smrti moga oca Josifa, i slavite njemu godišnje slavlje i sveti dan. I tkogod uzme išta od njegova pripovijedanja, ili doda išta tomu, čini grijeh. 3 Mi se čudimo naročito da Josif, čak od dana kad si Ti rođen u Vitlejemu, zvao je Tebe njegovim sinom po tijelu. Zašto, onda, Ti nisi učinio ga besmrtnim kao i njih, i Ti kažeš da on je pravedan i izabran?

31 I naš Spasitelj odgovori i reče: Uistinu, proročanstvo moga Oca o Adamu, za njegovu neposlušnost, je sad ispunjeno. I sve stvari su uređene prema volji i zadovoljstvu moga Oca. Jer ako čovjek odbija zapovijesti Božije, i slijedi djela đavola čineći grijeh, njegov život je produžen , kako bi se sačuvao u smislu da se možda pokaje, i razmisli da mora biti predat u ruke smrti. Ali ako je iko revnosan za dobrim delima, njegov život je također produžen, da, kako slava njegove stare dobi raste, ispravni ljudi mogu da ga slijede (oponašaju). Ali kad vidiš čovjeka čije misli su sklone bijesu, zasigurno njegovi dani su skraćeni, jer je to šta oduzima cvijet njegova doba. Svako proroštvo, stoga, koje moj Otac je objavio u pogledu sinova čovjećijih, mora biti ispunjeno u svemu posebno. Ali u odnosu na Enoha i Iliju, i kako su oni ostali živi do danas, držeći ista tela sa kojima su rođeni, u pogledu onoga što se tiče moga oca Josifa, kome nije bilo dozvoljeno da ostane u telu, uistinu, iako da čovek živi u svijetu mnoge mirijade (mnoštvo, bezbroj) godina ipak u neko vreme ili drugo od je prisiljen da razmeni život za smrt.

Ja vam kažem, O moja braćo, da oni također, Enoh i Ilija, 1 moraju prema kraju vremena se vratiti u svijet i umrijeti – u danu, meteža, terora, straha i nevolje. Jer Antihrist će ubiti četiri tijela, i proliti njihovu krv kao vodu, zarad prijekora kojem oni izlažu ga, i sramoti sa kojom oni, u njihovo vreme, će obilježiti ga kad oni otkriju njegovu bezbožnost.

32. I mi rekosmo: O naš Gospode, naš Bože i Spasitelju, tko su ta četiri ta koje si Ti rekao da će ih Antihrist odsjeći od prijekora koji oni donose na njega? Gospod odgovori: Oni su Enoh, Ilija, Skila i Tabita. 2 Kad mi čusmo ovo od našega Spasitelja, mi se radovasmo i uzvisivasmo, i mi prinesosmo svi slavu i zahvalu Gospodaru Bogu, i njegovom Spasitelju Isusu Hristu. On je kome je sva slava, čast, dostojanstvo, vlast, moč i hvala, kao dobromu Ocu sa Njim, i Svetome Duhu koji daje život, odsele i u svo vreme zauvek. Amin.

Apokrifna evanđelja gotova prevedena, - riječ, dve još...

 U mjesec dana uspio sam apokrifna evanđelja prevesti, kako sam odprilike i vidio da će biti i dobro je. Ova evanđelja se uglavnom odnose na Detinstvo Isusovo, a neka i na Detinstvo Marije, ne vidim ništa sporno u tim pripovijedanjima i lijepo ih je imati i znati.

Pregledavajući šire evanđelja vidio sam da je to, određena dva evanđelja koja su dostupna nalaze se u nag hamadi zbirci koju sam ranije postavio i nema potrebe da ih stavljam u korelaciji sa ovim a i tekstualno odudaraju.

Što se tiče navođenja izvesnog Tajnog Evanđelja po Marku koje i nije uopšte po nikakvom obilježju evanđelje od stranice i pol i za koje stoji da je krivotvorina toliko da samo kažem o tomu, a i ono što sam tamo našao nema veze sa pozitivnom porukom evanđelja, tako da taj spis treba brisati i ne uvažavati sa ovima koji imaju određenu verodostojnost.

Što se tiče standardna 4 evanđelja u Novom Zavetu oni su zaista nad ovim svim apokrifima, i zasluženo su izabrani, s tim što bih ja pojam o detinstvu Marije i Isusa kao i neke stvari možda iz još nekih, apokrifnih evanđelja ovde uvrstio misaono ili na neki način u celu tu priču.

Evanđelje po Barnabi srednjevekovno koje zaista sadrži određene bitne poruke da ga ne komentarišem da li se slažem ili ne , ja cenim to evanđelje ali mislim da se baš i ne uklapa u ova evanđelja koja stoje na određenim sajtovima kao apokrifi.

Slijedi pregled još Povijesti o Josifu Drvodjelji, i potom prelazim na apokrifna dela apostolska kojih ima tridesetak, verovatno par meseci rada, potom razna pisanja apokrifnog tipa kao i par otkrivenja, vezanje u knjigu i to je to. Nakon toga usmeren sam na određena židovska pisanja, talmud od 3000str, pa i Bibliju i Kur'an jer ljepota prevođenja je u utjecanju, poigravanju formulaciji riječi, izražavanju, razmišljanju, kontemplaciji i molitvi, dakle uobičajen posao jednog vernika je da prevodi, dakle ono što nije prevedeno ili je prevedeno ali opet daje novi pristup riječi koja beše u početku.

Zahvaljujem se Nevidljivomu Bogu koji me je udostojio ovoga.

U Njega je nagrada najveća.

Neka podari dobro svakomu koji se drži Njega.

Amin.

Evanđelje rođenja Marije

 

Evanđelje rođenja Marije

 

GLAVA 1. Blažena u slavna zauvek djevica Marija,  iznikla je iz kraljevskog porijekla, porodice Davidove, rođena u gradu Nazaretu, bi dovedena u Jerusalem u hram Gospodnji. Njen otac se zvao Joakim, a njena majka Ana. Kuća njenog oca je bila iz Galileje i grada Nazareta, ali njena majčina familija je bila iz Betlehema. Njihov život je nedužan i ispravan pred Gospodom, i besprijekoran i pobožan pred ljudima. Jer oni su djelili sve njihove stvari u tri dela. Jedan deo su trošili na hram i čuvare hrama, drugo su davali strancima i siromašnima, a treće su čuvali za sebe i potrebe njihove obitelji. Tako, dragi Bogu, ljubazni ljudima, za oko dvadeset godina su živeli u njihovoj vlastitoj kući, častan oženjen život, bez da su imali decu. Međutim oni su se zavjetovali da, ako bi im Gospod da potomka, oni bi ga dali u službu Gospodnju, zarad čega su također posječivali hram Gospodnji na svaki praznik tokom godine.

GLAVA 2. -  I bilo je to da je praznik posvećivanja  (Hanuka) (1) se približavala, zato Joakim ode u Jerusalem sa nekim ljudima vlastita plemena. A u vreme Isahara (2) je prvosveštenik tamo. I kad on vidje Joakim sa njegovim prinosom među drugim sugrađanima,on ga prezre, i odbaci njegove darove, pitajući zašto on, koji nema potomstva, je stajao sa onima koji imaju, govoreći da njegovi darovi ni na koji način ne mogu biti prihvatljivi Bogu, jer je on smatrao ga nevrednim potomstva: jer Pismo kaže, Proklet je svaki koji nije stekao muško ili žensko u Izraelu. (3) On reče, zato, da on prvo treba biti oslobođen od ovoga prokletstva tako da dobije dece, i tad, i samo tad, bi mogao doći u prisustvo Gospoda sa svojim prinosom. I Joakim, pokriven sramom od ovoga prijekora koji mu je bačen u zubi, povuče se od pastira, koji su bili u njihovim pašnjacima sa njihovom stokom, niti se vratio kući, jer možda bi mogao biti obilježen sa istim prijekorom od onih od svoga plemena, koji su bili tamo u isto vreme, i čuli su ovo od sveštenika.

GLAVA 3 -  I kad je bio tamo za neko vreme, u neki dan kad je bio sam, anđeo Gospodnji stade pred njega u velikom svjetlu. I kad je on bio uznemiren njegovom pojavom, anđeo koji se pojavio suzdržavao ga je od straha, govoreći : Ne boj se, Joakime, niti budi uznemiren mojom pojavom, jer Ja sam anđeo Gospodnji, posla od Njega tebi da ti kažem da tvoje molitve su uslišene, i da tvoja dobra dela su otišla u Njegovo prisustvo. (4) Jer on je vidio tvoje poniženje, i čuo je prijekor neplodnosti koji je nepravedno doveden protiv tebe. Jer Bog je osvetnik na grijehu, ne orirode, i stoga, kad je On zatvori utrobu ikoga, On čini to kako bi je čudesno otvorio opet, tako da ono što je rođeno može biti potvrđeno da nije od požude, već dar Božij. Jer nije liu slučaj takav da prva majka tvoga naroda – Sara – je bila neplodna do osamdesete godine? (5) I, međutim, u krajnjoj starosti ona rodi Isaka, kojemu obećanje je obnovljeno blagoslova svih naroda. Rahela također, tako umilostivi Gospodar, i tako voljeni sveti Jakov, je bio dugo neplodan, i opet ona rodi Josifa, koji ne samo da je bio gospodar Egipta, već oslobodioc mnogih naroda koji su trebali propasti od gladi. Tko između sudija je bio jači od Samsona, ili svetiji od Samuela? I opet majke obaju behu neplodne. Ako stoga, razumnost mojih riječi te ne uvjerava, veruj u to da začeća veoma kasno u životu, i rođenja u slučaju žena koje su bile neplodne, su uobičajeno smatrane nečim čudesnim. Prema tomu tvoja žena Ana će roditi kćer tebi, i ti češ joj dati ime Marija: ona će biti, kao što si zavjetovao , posvećena Gospodu od njenog detinjstva, i ona će biti ispunjena sa Svetim Duhom, čak od majčine utrobe. Ona neće jesti niti piti ikoju nečistu stvar, niti će provoditi svoj život među masom svijeta, već u hramu Gospodnjem, kako ne bi bilo moguće reći, ili sumnjati, o zlu u pogledu nje. Zato, kad ona odraste, baš kao ona što će čudesno biti rođena od neplodne žene, tako na neuporediv način ona, djevica, će roditi Sina Svevišnjeg, koji će biti nazvan Isus, i koji, prema značenju Njegova imena, će biti Spasitelj svih naroda. I ovo će biti znak tebi za ove stvari koje ti objavljujem: Kada dođeš do Zlatnih vrata u Jerusalimu, ti češ tamo sresti Anu tvoju ženu, koja, teško zabrinuta zbog tvog zakašnjelog povratka, će se potom radovati kad te vidi. Rekavši ovako, anđeo ode od njega.

GLAVA 4. – Potom on se pojavi Ani njegovoj ženi, govoreći: Ne boj se, Ana, niti misli da je utvara to što vidiš. Jer ja sam anđeo koji je stavio tvoje molitve i milostinju pred Boga, i sada sam poslat tebi da objavim ti da češ roditi kćer, koja će biti zvana Marija, i koja će biti blagoslovena nad svim ženama. Ona, puna milosti Gospodenje, još od rođenja, će ostati tri godine i kući njenog oca dokle ne bude odviknuta. Potom, biti će data službi Gospodnjoj, tako da se neće izdvajati iz hrama dokle ne dostigne godine povučenosti (odraslost). Tamo, u lijepom, služenju Bogudanju i noću u postu i molitvama, ona će se uzdržavati od svake nečiste stvari; ona nikad neće upoznati čoveka, već sama, bez slične, besprijekorna, nepokvarena, bez odnosa sa muškim, ona,devica, će roditi sina; ona, Njegova pomoćnica, će roditi Gospoda – oboje u milosti, i u imenu, i na delu, Spasitelja svijeta. Stoga ustani, i idi gore u Jerusalem, i kad dođeš do vrata koja, jer su pozlaćena zlatom, se zovu Zlatna, tamo, za znak, sresti češ svoga muža, za čiju sigurnost si bila zabrinuta. I kad ove stvari se dogode, znaj da što ja objavljujem će bez sumnje biti ispunjeno.

GLAVA 5 – Potom, kako je anđeo zapovijedio, oboje njih su otišli od mesta gde su bili, odoše u Jerusalim, i kada su došli do mjesta naznačenog od anđelovog proroštva, tamo oni sretoše jedno drugo. Tad, radujući se na viđenju jedno drugog, i sigurni u izvjesnost obećanog potomstva, oni dadoše dužne zahvale Gospodu, koji uzvisuje ponizne. I tako, pošto su se pomolili Gospodu, oni se vratiše kući, i čekaše u izvjesnosti i u zadovoljstvu božansko obećanje. Ana potom zatrudni, i rodi kćer, i prema zapovijedi anđela, njeni roditelji nazvaše je Marija.

GLAVA 6 – I kad je krug od tri godine istekao, i vreme njenog odvikavanja došlo, oni dovedoše devicu u hram Gospodnji sa prinosima. A bilo je oko hrama, prema petnaest Psalmu Stepena (1), petnaest stepenika koji idu gore, jer, budući da je hram sagrađen na planini, oltar za žrtve paljenice, koje su stajale izvan, nisu mogle biti dosegnute osim stepenicama. Na jednu od ovih, tad, njeni roditelji staviše malu devojčicu, blaženu devicu Mariju. I kad su skinuli odeću koju su nosili na putovanju, i stavili je na sebe, kao obično, druge koje behu ljepše i čistije, djevica Gospodareva uziđe sve stepenice, jednu za drugom, bez pomoći ikoga da je vodi ili podižući je, na takav način da, u pogledu najmanjeg, pomislio bi da je već dosegla odraslu dob. Jer već je Gospodin u detinjstvu Njegove djevice izveo veliku stvar, i pokazivanjem čuda predskazao kako će ona biti velika. Zato, pošto je žrtva bila prinesena prema običaju zakona, i njihov zavjest bijući izvršen, oni ostaviše devicu unutar zidina hrama, tamo da bude učena sa drugim djevicama, i oni sami se vratiše kući.

GLAVA 7. – A devica Gospodnja je napredovala u dobi i vrlinama, i iako, u rečima Psalmista njeni otac i majka su napustili je, Gospod ju je uzeo. (2) Danima je bila posećivana anđelima, dnevno je uživala božanske vizije, koja sačuvala su je od svega zla, i učinila su je da obiluje u svemu dobru. I tako je dostigla četrnaestu godinu, i ne samo da zli nisu mogli da nisu mogli optužiti je za išta vrijedno prijekora, već svi dobri, koji su znali njen život i govor, sudili su je vrednom uvažavanja. Tad prvosveštenik javno objavi da djevice koje su javno nameštene u hramu, i dostigle su vreme života, treba da se vrate kući i udaju, prema običaju naroda i zrelosti njihovih godina. Drugi su spremno poslušali ovu zapoved, ali Marija sama, devica Gospodnja, odgovorila je da ona ne može učiniti ovo, govoreći da oboje njenih roditelja su posvetili nju službi Gospodnjoj, i da štaviše, ona se posvetila Gospodu zavjetom devičanstva, koji ona neče nikad da prekrši odnosom sa muškarcem. I visoki sveštenik, bijući stavljen u veliku pometnju uma, videći da ona ni ne misli da njen zavjet će biti prekinut suprotno Pismu, koje kaže, Zakuni i ispuni, (1), niti je on smio da uvede običaj nepoznat narodu, da zapoved da na praznik, koji se približavao, svi upravitelji iz Jerusalima i susjedstva budu prisutni, kako bi od njihove službe mogao znati šta da se čini u ovako neizvesnom slučaju. I kad se ovo dogodi, oni odlučiše anonimno da Gospod treba biti savetovan o ovoj stvari. I kad su oni svi poklonili se u molitvi, prvosveštenik je otišao da se savetuje sa Bogom u uobičajen način. Niti su oni dugo čekali: u slušanju svih glas je izašao iz proročišta i od sjedala milosti, da prema proročanstvu Isaije, čovjek treba biti tražen komu će djevica biti povjerena i vjenčana. Jer je jasno da Isaija govori: Palica će izaći iz korijena Jeseja, cvijet će uzrasti iz korijena, i Duh Gospodnji će počivati na njemu, duh mudrosti i razumevanja, i duh saveta i snage, duh mudrosti i pobožnosti; i on će biti ispunjen sa duhom straha Gospodnjeg.(2) Prema ovom proročanstvu, stoga, on je predskazao da svi iz kuće i porodice Davidove koji su neoženjeni i odgovaraju za brak trebaju donijeti štapove do oltara, i onaj čiji štap rodi cvetom, i na kraju čijeg Duh Gospodnji namjesti se u obliku golubice, je čovjek komu devica treba biti poverena i venčana.

GLAVA 8. – A bio je tamo među ostalima Josif, iz kuće i porodice Davidove, čovjek stariji, i kad donesoše štapove, prema redu, on sam uzdrža svoj. Zato kad ništa u skladu sa božanskim glasom se ne pojavi, prvosveštenik mislio je da je potrebno da savetuje Boga drugi put; i On odgovori, da od toga koji je bio postavljen, on sam komu djevica treba biti venčana nije donio svoj štap. Josif stoga, bi nađen van. Jer kad on donese svoj štap, i golub dođe sa neba, i namesti se na vrh njega, jasno se pojavi svima da on je čovek komu devica treba biti venčana. Zato, uobičajeno slavlje zaruka nakon što je prošlo, on se vrati do grada Betlehema da dovede svoju kuću u red, i da dobavi stvari potrebne za brak. Ali Marija, devica Gospodnja, sa sedam drugih djevojaka od iste dobi, i koji su bile odlučene u isto vreme, koje je ona primila od sveštenika, vratila se kući njenih roditelja u Galileju.

GLAVA 9. – I u tim danima, to je, u vreme njenog prvog dolaska u Galileju, anđeo Gavrilo bi poslan njoj od Boga, da objavi joj začeće Gospodnje, i da joj objasni mačin i red začeća. Prema tome, ulazeći, on ispuni sobu gde je ona bila sa velikim svetlom, i najpristojnije pozdravljajući je, on reče: Zdravo, Marija! O djevice visoko omiljena od Gospoda, djevojko puna milosti, Gospodar je s tobom, blagoslovena si ti iznad svih žena, blažen iznad svih ljudi koji je do sada rođen. (3) I djevica, koja je već dobro upoznata sa anđeoskim licima, i nije bila potrebna svjetlost sa nebesa, nije bila ustrašena od vizije anđela, niti začuđena veličinom svetla, već samo zbunjena njegovim rečima, i ona poče da misli od koje vrste pozdrav neuobičajen bi bio, ili šta bi najavio, ili koji kraj bi imao. I anđeo, božanski nadahnut, uzimajući svoje misli, reče: Ne boj se, Marija, ako išta suprotno tvojoj časti je pod ovim pozdravom. Jer u izboru neporočnosti, ti si našla milost sa Gospodom, i zato ti, djevica, češ začeti bez greha, i roditi češ sina. On će biti velik, jer On će vladati od mora do mora, i od rijeke do kraja zemlje; (4) i On će biti zvan Sin Svevišnjega, jer On je koji je rođen na zemlji u poniznosti, vlada u nebesima u uzvišenosti; i Gospod Bog će dati mu prijestolje Njegovog oca Davida, i On će vladati u kući Jakovljevoj zauvek, i od Njegovog kraljevstva neće biti kraja, (5) utoliko jer On je Kralj kraljeva i Gospod Gospodara, (6), i Njegovo prijestolje je od večnosti do večnosti. Djevojka nije sumnjala ove riječi od anđela, već željela je da zna način toga, ona odgovori: Kako to može biti? Jer, prema mojoj zakletvi, ja nikad ne upoznah čoveka, kako ja mogu da rodim bez čovječjeg sjemena? Ovome anđeo reče: Ne misli, Marija, da češ zanijeti na način ljudi, jerbez bilo kog odnosa sa čovjekom, ti, devica, češ zanijeti, ti djevica, češ roditi, ti devica, češ dojiti, jer Duh Sveti će doći na tebe, i uz moč Svevišnjeg koja će te pokriti, (7) bez ijedne vručine požude, i zato taj koji će biti rođen od tebe će sam biti svet, jer on sam, bijući začet i rođen bez greha, će biti zvan Sinom Božijim. Tad Marija ispruži svoje ruke, i podiže oči ka nebesima i reče: Evo sluškinje Gospodnje, jer ja nisam vrijedna imena gospe, neka mi bude prema tvojoj riječi.

GLAVA 10. – Josif potom dođe iz Judeje u Galileju, namjeravajući da oženi djevicu koja mu je bila zaručena, jer već tri mjeseca su prošla, i bio je početak četvrtog odkad je ona bila obećana njemu. U međuvremenu, bilo je očito od njenog izgleda da je trudna, niti je mogla sakriti to od Josifa. Jer posledično njegovim zarukama ka njoj, dolazeći ka njoj slobodno i govoreći joj više bliskije (familijarno), on nađe da je ona sa detetom. On poče onda da bude u velikoj sumnji i smetenosti, jer nije znao šta je najbolje za njega da čini. Jer, bijući pravedan čovjek, on nije hteo da je pokaže (otkrije) , niti bijući pobožan čovek, da povredi njen lijep ugled u sumnji preljuba. On dođe do zaključka, da tajno razriješi njihov ugovor, i da je pošalje od sebe tajno. I dok je mislio o ovim stvarima, gle, anđeo Gospodnji pojavi se njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne boj se, to je, nemaj sumnji o preljubi djevice, ili misli ijedno zlo o njoj, i ne boj se da uzmeš nju za ženu, jer ono što je stečeno u njoj, i koje sad slabi tvoju dušu, je djelo ne čovječje, već Svetog Duha. Jer ona sama od svih djevica će roditi Sina Božijeg, i ti češ nazvati Njegovo ime Isus, to je, Spasitelj; jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Stoga Josif, prema zapovedi anđela, uze devicu kao svoju ženu, međutim on nju ne pozna, već povede računa o njoj, i držao ju je u devičanstvu.(1) I deveti mjesec od njenog začeća je bio na izmaku, kad Josif, uzeći sa sobom ženu zajedno sa stvarima koje su trebale, ode u Betlehem, grad iz koga je došao. I dogodilo se, dok su bili tamo, da njeni dani behu ispunjeni da bi ona trebala roditi, i ona rodi njenog prvorođenog sina, kako su sveti evanđelisti pokazali, našega Gospoda Isusa Hrista, koji sa Ocem i Sinom (2) i Svetim duhom živi i vlada Bog od večnosti do večnosti.